top of page
Detalj sa nadvratnika portala severnog transepta crkve Sv. Lazara u Otenu, figura Eve, c. 1130
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
Matis, akt na crvenoj pozadini, 20. v.

Spiritualna umetnost

 

Jedno od reprezentativnih dela kamene plastike crkve Sv. Lazara u Otenu jeste reljef sa predstavom Eve, koja se sprema da otkine i proba jabuku sa drveta Poznanja. Pretpostavlja se da je do nje bila isklesana predstava Adama, figure kojoj se ona obraća, na šta ukazuje gest podignute desnice preko njenih usana kao god i usmeren pogled.

Njena forma je krajnje stilizovana, počevši od kose i lica, preko samog tela koje je maksimalno svedeno na volumen, lišeno detalja. Ovde nema mesta niti potrebe za realnim prikazom ljudskog tela, već se insistira na samoj suštini – obliku kao takvom koje treba da predstavlja žensku figuru koja je, opet, tu isključivo zarad narativa u koji je smeštena. Sama ideja je ono što je akcentovano.

Negira se, uostalom, i sama telesnost, budući da, ako se osvrnemo na istorijski kontekst, mentalitet ove epohe teži duhu i nebeskim visinama.

Evino telo je izuvijano i neprirodno postavljeno u prostor, ali može se naslutiti da se ona u tom prostoru kreće, pre svega, zahvaljujući aktivnosti njenih udova.

Međutim, ako bolje pogledamo, ni prostor sam po sebi nije realan. Drveće sa krošnjama, granje i lišće polaze iz više uglova, te je nemoguće razaznati gde je tlo odakle izrasta ovo rastinje. Da li je to, zapravo, površina na koju je oslonjeno Evino telo? Ako jeste, onda bi Evino kretanje bilo jednako kretanju zmije, koja ju je navela da počini Prvi greh i ubere plod sa drveta Poznanja.

Ukoliko ovu predstavu Eve uporedimo sa aktovima modernih umetnika, poput Matisa, naići ćemo na ogromnu formalnu sličnost, što govori da srednjovekovni umetnici nisu bili nevešti ili nedovoljno vični pri oblikovanju likovnog dela već da su još tada bili upoznati sa tim kako stilizovani oblici i vizuelna kultura uopšte deluju na čoveka i njegovu percepciju stvarnosti.

bottom of page