

Nepoznati rukopis, koji pokazuje srednjovekovnu nastavu u Bolonji, 14.vek
Monasi kao prenosioci znanja
Od 6. do 12. veka, gotovo sve škole Zapadne Evrope imale su za cilj obučavanje sveštenika i bile su blisko povezane sa katedralama i manastirima. Svaki opat bio je obavezan da svojim iskušenicima pruži minimum verskog obrazovanja neophodan za vršenje njihovih verskih obaveza. Svi monasi morali su da znaju da čitaju svoje molitvenike i crkvene službe, a bilo je veoma poželjno da neki nauče da pišu dovoljno dobro da bi mogli da proizvode knjige koje su manastiru bile neophodne. Takođe su išli na misije da hristijanizuju narode koji nisu primili hrišćanstvo, i da školuju monahe u tim oblastima da bi oni mogli da školuju narod. U 6. i 7. veku, sveštenici su sticali ono malo obrazovanja koje su imali u domovima episkopa. Svaki episkop imao je u svojoj službi izvestan broj mladih ljudi iz nižih svešteničkih redova čije je obrazovanje nadgledao. U nekim slučajevima učitelj je bio sam episkop, dok je u drugima unajmljivao posebnog školskog učitelja (magister scholarum). U ovim katedralnim školama izučavali su se predmeti zasnovani na septem artes liberales.
Sistem obrazovanja – septem artes liberales
Septem artes liberales - 7 slobodnih veština, su veštine potrebne jednoj osobi da bi se smatrala slobodnom, i veštine koje je morala znati da bi učestvovala u gradskom životu. Ovaj sistem obrazovanja je nastao antici, u 1 veku nove ere, na osnovu grčke ideje „enkiklios paideia“. Enkuklios paideia je predstavljala školovanje koje treba da bude krug znanja, koji će objediniti čitav niz nauka i omogućiti razumevanje mnogih stvari odjednom. Odatle je nastala enciklopedija, kao knjiga koja sadrži objedinjeno znanje o različitim oblastima, ili samo jednoj oblasti. Grčki sistem je nasleđen i pretvoren u rimski sistem „Septem artes liberales“. Rimski sistem je nauke podelio na dva dela: trivium i quadrivium. Trivium su bile gramatika, retorika i dijalektika odnosno filozofija, a quadrivium su činile geometrija, aritmetika, astronomija i harmonija odnosno muzika. U 11. i 12. veku nastaju prvi univerziteti koji se baziraju na učenju umetnosti, medicine, prava i teologije. Kasnije su oformljene škole koje su pružale sholastičko obrazovanje koje se baziralo na principu Septem artes liberales, stavljajući akcenat na dijalektiku.